 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Sin Ivanov. Osnovnu školu pohađao je u Dubravici i Samoboru, a maturirao je 1916. g. na II. klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveuč, u Zagrebu studirao je od 1916. prirodne znanosti (prirodopis, geografiju), diplomirao je i doktorirao 1920. iz znanstvenog područja botanike s raspravom "Vrijednost gametofita u filogeniji paprati s osobitim obzirom na vrstu Phjllitis hybrida (Milde) Christensen" te stupio u državnu službu sa zvanjem asistenta Botaničkog instituta. Nakon izbora za docenta (1927. ) i izvanrednog profesora (1933. ) izabran je 1940. za redovitog profesora sistematske botanike i geobotanike te za predstojnika Botaničkog instituta i Botaničkog vrta na Filozofskom fakultetu Sveuč, u Zagrebu, na kojim dužnostima ostaje do 16.8.1945. Od 11.6.1947. redoviti je profesor i predstojnik Zavoda za botaniku Veterinarskog fakulteta Sveuč, u Zagrebu do smrti, 1963. godine. Uz G. Beck-Mannagettu i L. Adamovića, Ivu Horvata se ubraja među najuglednije prirodoslovce i najzaslužnije istraživače vrlo bogate cvjetane i raslinstva u Hrvatskoj i na Balkanu. Među prvim je sljedbenicima moderne Braun-Blanquetove biljnosociološke škole (Ztirich-Montpellier) i svojim je radovima, u nas i u Europi, stekao priznanje zaslužnoga krčitelja, promicatelja i nestora suvremenoga fitocenološkog proučavanja biljnog pokrivača. Njegov se znanstveni rad odvijao u nekoliko smjerova i obuhvaća: sistematiku i proučavanje filogenije paprati, floru mahovina, floristička i vegetacijska istraživanja, kartiranje raslinstva i znanstveno-organizacijski rad. Vegetacijska studija o ličkoj Plješevici (1925. ) smatra se prekretnicom u njegovu radu, jer su otad geobotanicka, odnosno fitocenologijska istraživanja i kartiranja postala njegova glavna prezauzetost. Proučio je i opisao mnogobrojne šumske, livadne i ostale biljne zajednice (fitocenoze) u različitim krajevima, reljefnim pojasima i bioklimatima u Hrvatskoj i susjednim zemljama. Potaknuo je i proveo prva detaljna vegetacijska kartiranja - na Pelisteru u Makedoniji (1947. ) i masivu Risnjaka i Snježnika u Gorskom kotaru (1948. ). Predlagao je izradbu suvremenih fitocenoloških karata ondašnje Jugoslavije (1959., 1961. ) i Europe (1963. ). Njegov rad su obilježavali: dosljednost, preciznost u shvaćanju i ekologijskoj obilježbi biljnih zajednica, provedba proredbenih bioekologijskih istraživanja te primjena stečenih spoznaja u različitim prirodoznanstvenim, gospodarskim i ostalim područjima, npr. u šumarstvu, poljodjelstvu, veterinarstvu, zaštiti prirode i si. Poglavito je uočljiva njegova trajna i obostrano korisna suradnja s mnogim uglednim šumarima, šumarskom operativom, a osobito sa zagrebačkim Šum. institutom, kojem je bio dugogodišnji vanjski suradnik. Ta je suradnja snažno unaprijedila Horvatov istraživački i publicistički rad, ali također provedbu trajnih fitocenoloških i tipoloških istraživanja i kartiranja suma i šumskih staništa u Hrvatskoj, koja su u razdoblju 1954.-1996., a i kasnije postigla teorijske i praktične rezultate trajne vrijednosti. I. Horvat aktivno je sudjelovao na mnogim međunarodnim i domaćim botaničkim studijskim putovanjima, kongresima i sličnim znanstvenim skupovima, a kao počasan gost-profesor predavao je na nekoliko uglednih europskih sveučilišta (Ztirich, Hamburg, Stolze-nau, Krakow, Warszawa, Halle-Saale, Giessen, Graz). Kao cijenjeni znanstvenik bijaše član, suradnik i utjecajan djelatnik u dvadesetak međunarodnih (IUFRO) i domaćih društava, uredništava i saveza. Predlagač je i jedan od osnivača NP "Risnjak". Njegov velik i vrijedan, desetljećima sabran, herbarij danas je pohranjen u Istraživačkom centru HAZU u Zagrebu. Rezultati njegovih istraživanja obasižu: oko 80 znanstvenih rasprava i članaka, 6 posebnih djela, 46 stručnih radova, elaborata, recenzija te 20-ak stručno-popularnih napisa objavljenih u 30 domaćih i oko 15 stranih časopisa i publikacija. Na plodonosan nastavno-pedagoški i Znanstveno-istraživački rad i doprinos hrvatskoj znanosti te ugledu u nas i stranom svijetu primio je dva priznanja: "Nagradu Eugena Podaupskog" za godinu 1962., nagradu "Ruđer Bošković" (1963. ) i posmrtno "Priznanje sa zlatnom plaketom za doprinos na unapređenju i razvoju nacionalnog parka >Risnjak<", u povodu 30. obljetnice postojanja. |