 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Nakon osnovne, češke županijske škole, gimnaziju završava 1809.g. u Linzu, zatim dvogodišnju topničku školu u Češkim Budejovicama, kao i prethodne, s odličnim uspjehom. God. 1811. nastavlja studij na Bečkom sveučilištu. Započeo je studirati medicinu, pa kemiju i prirodoslovlje. Zbog materijalnih prilika prekida studij i radi da bi uzdržavao sebe i roditelje. Dobivši stipendiju austrijskog cara, upisuje se na dvogodišnji studij šumarstva u Mariabrunnu kod Beča. Studij završava s odličnim uspjehom 1816. godine. Carskom odlukom 1817. postavljen je za kotarskog šumara u Pleterju (Dolenjsko, Slovenija), gdje je izradio gospodarsku osnovu s projektom izvoznih puteva i vlaka te unutarnjom podjelom. Bile su mu povjerene i šume Žumberačke gore. Uz redovan rad održavao je u Novom Mestu nastavu krasopisa. Početkom 1821. dobiva mjesto šum. pristava u Provincijalnoj upravi državnih posjeda za Primorje na području austrijskog carskog namjesništva sa sjedištem u Trstu. Tu je radio do 1835. Uređivao je državne šume, kao npr. Trnovski gozd i one na Bovskom. U tom je razdoblju obnašao dužnost šum. nadzornika za tadašnje pokrajine Istru i Goricu, a zatim i na području otoka Krka. God. 1825. promaknut je za inspektora šuma tadašnje Kranjske i Slovenskoga primorja. God. 1835. premješten je u Motovun za upravitelja državnih šuma u Istri, i na toj dužnosti ostaje do ljeta 1838. Prvenstveno se brinuo o Motovunskoj šumi. Izradio je, između ostalog, projekt odvodnjavanja te šume tada poznate po uzgoju hrastovih stabala sa zakrivljenim deblima posebno traženim za brodogradnju. Ljeti 1838. Ressel prelazi u Mornaričku upravu, brodograđevnoj jedinici ratne mornarice u Trstu. Preuzima mjesto mornaričkog šum. agenta za Motovun i Istru sa sjedištem u Motovunu i zadatkom opskrbe mornarice drvom za gradnju brodova. Tim poslom vezan je za Istru, ali i dalje za Hrvatsku sve do šuma Kutjevačkog vlastelinstva. God. 1843. premješten je u intendanturu mornaričkoga skladišta u Veneciji, a 1848, poslije talijanske revolucije, u Trst gdje je služio, kao mornarički šum. intendant, sve do smrti koja ga je zadesila 1857. u Ljubljani, gdje je i sahranjen. Ressel je čitavog radnog vijeka aktivno djelovao na unapređenju šumarstva u različitim slovenskim i hrvatskim krajevima, posebno u Primorju i Istri zajedno s otokom Krkom. Samoinicijativno izrađuje prijedloge za poboljšanje stanja kraških šuma, želeći pridonijeti poboljšanju životnih uvjeta osiromašenih žitelja Istre. Bio je istaknuti javni djelatnik na gospodarskom i kulturnom prosvjećivanju. Njegovi značajni elaborati jesu: "Plan ponovnoga pošumljavanja za općinsko zemljište u Istri", (Motovun 1842.) i "Povijest mornaričkih šuma", (Trst 1855.). Plan pošumljavanja obuhvaća općinske pašnjake i neplodne površine te konverziju niskih šuma u visoke - sadnjom hrastovoga žira i sjetvom sjemena ariša sa borovicom kao predkulturom na golim površinama. Namjena budućih sastojina bila je prvenstveno dobivanje hrastovih sortimenata za gradnju brodova. Drugi elaborat osvrt je na tadašnje gospodarenje Motovunskom šumom i određivanje smjernica za osiguranje drvnih sortimenata potrebnih brodogradilištima u Trstu i Veneciji. Pronalazački Resselov duh očitovao se u najrazličitijim pronalascima s područja prometa, industrije i poljoprivrede. Poznat je prvenstveno kao izumitelj brodskog vijka (propelera) za pogon brodova. Patent na taj izum dobiva 1827., prvi pokus na moru izveden je 1829, a prvi brod na pogon vijkom zaplovio je 1839.g. Tek po slije smrti dobio je svjetsko priznanje prvog pronalazača brodskog vijka. Proslava 200-te obljetnice ro-đenja Josipa Ressela održana je pod naslovom: "Savjetovanje Ressel - Kras jučer i danas" u rujnu 1993. u Portorožu (Slovenija). Tom je prigodom HŠD postavilo u Motovunu šumaru i izumitelju Josipu Resselu spomenploču u znak priznanja za višegodišnji rad i doprinos unapređenju šumarstva u Hrvatskoj, a objavljen je i njegov "Plan ponovnog pošumljavanja...", (Trst, 1993.), koji sadrži faksimil Resselova rukopisa pisan goticom na njemačkom jeziku i tiskan latinicom te prijevode na slovenskom, češkom, hrvatskom i talijanskom jeziku. |