 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Sin Dragutina i Ane r. Latković. Hrvat, rimokatolik. Otac mu je bio činovnik, zatim nastavnik, a majka učiteljica. Pučku školu završio je u Dugoj Resi 1944., a Gimnaziju "Dr. Ivana Ribara" u Karlovcu 1952. Šumarstvo je studirao na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu Sveuč. u Zagrebu. Apsolvirao je 1955.-56. škol.g., a diplomirao na ŠG odsjeku 15.10.1959. Pri kraju studija i u razdoblju do zapošljavanja (1959.) radio je honorarno u tadašnjem Zavodu za dendrometriju. Snimao je modelna stabla na području Šumarije Okučani i obrađivao dobivene podatke u svrhu izrade tabela drvnih masa za poljski jasen. Od 1.12.1959. do 5.4.1960. radio je kao pripravnik u Šumariji Karlovac I, koja je od 1.1.1960. u sastavu ŠG Karlovac. Zatim je do 20. IX. iste godine radio u Šumariji Duga Resa kao voditelj uzgojnih radova, posebno zadužen za rasadnik Sela. Slijedi služenje vojnog roka do kolovoza 1961. godine. Dvadeset godina (16.9.1961.-9.9.1981.) radio je na Šumarskoj školi u Karlovcu kao profesor tehni-čkog crtanja, nacrtne geometrije, geodezije i dendrometrije, a predavao je i matematiku, uzgajanje šuma i za-štitu na radu. Stručni ispit za zvanje profesora srednje škole položio je 6.12.1965. pri Filozofskom fakultetu Sveuč. u Zagrebu. Uz predavanja na školi u Karlovcu obnašao je od 1966. do 1981. dužnost voditelja obrazovanja uz rad i osposobljavanja radnika u šumarstvu za rad motornom pilom, traktorima i dizalicama za područje Hrvatske i sjeverozapadne BiH. Sudjelovao je u radu školskih i republičkih povjerenstava za izradu nastavnih planova i programa za podru-čje šumarstva, kao i u pripremama za natjecanje učenika šumarskih škola bivše Jugoslavije. Prigodom proslave 50. obljetnice rada Šum. škole Karlovac (1997.) primio je Zahvalnicu za doprinos radu i napretku škole. Posljednji dio radnog vijeka proveo je u INA-Naftaplinu Zagreb, gdje je od 10.9.1981. do odlaska u mirovinu 31.5.1992. radio u Centru za obrazovanje radnika kao specijalista za obrazovanje. Bio je zadužen za praćenje obrazovanja radnika uz rad (III.-VII. stupanj), iz rada (V. stupanj i studij naftnog rudarstva), na poslijediplomskom studiju i specijalizaciji, te na prekvalifikacijama. U "Vjesniku INA-Naftaplina" (1990. i 1991.) u nekoliko je navrata prikazao stanje i perspektive obrazovanja uz rad. Uz to vodio je grupu za izradu nomenklature zanimanja za djelatnost "proizvodnja nafte i zemnog plina". Nakon umirovljenja (1992.) živi u Zagrebu. Bio je suradnik Šumarskog lista (1967., 1976., 1978.), a tu je suradnju nastavio i 1997. godine. Naime, kao umirovljenik bavi se poviješću hrvatskoga šumarstva. U ovom "HŠŽ leksikonu" suradnik je u 1. knjizi (A-F, 1996.), a suradnik je i jedan od urednika 2. (G-K, 1997.), treće (L-P, 1998.) i četvrte (P-Š, 1999.) knjige. Ukupno je obradio za leksikon oko 350 biobibliografskih jedinica. Za područje L-P posebno je obradio sve podatke "Promjene u služ-bi" hrvatskih šumara, koje je objavljivao Šum. list (1877.-1945.), te je sastavio veći broj životopisa koji su prvi puta objavljeni u ovom HŠŽ leksikonu (npr. Laksar, D., Lovrić, L., Oraš, I., Pavlić, A., Piršić, V., Pleša, N., Prpić, P. i dr.). Time je dao velik doprinos povijesti hrvatskoga šumarstva. Kao urednik i suradnik HŠŽ leksikona jedan je od najplodnijih, najmarljivijih i najpreciznijih skuplja-ča podataka o hrvatskim šumarima. Kao urednik i suradnik HŠŽ leksikona jedan je od najplodnijih, najmarljivijih, najpreciznijih i najpouzdanijih skupljača podataka o hrvatskim šumarima i šumarstvu u Hrvatskoj. Posebno valja naglasiti daje izvanredan "lovac na pogreške". Samo njemu valja zahvaliti da je u Leksikonu broj tiskarskih i sadržajnih griješaka sveden na minimum. |