 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Potječe iz stare hrvatske obitelji Šporera. Otac Josip bio je trgovac i gradonačelnik. Pučku školu i gimnaziju završio je u Karlovcu, a viši tečaj šumarstva 1829. na Šum. školi u Mariabrunnu (Austrija). U Tridentu (Tirol) radio je kao šum. vježbenik i obilazitelj šuma (Waldbereiter). Godine 1831. premješ-ten je u Hrvatsku, gdje radi kao šumar, a zatim kao obilazitelj šuma kod krajiških pukovnija u Križevcima, Otočcu i Vinkovcima. God. 1851. imenovan je povjerenikom za katastralnu procjenu šuma u Osijeku, a od 1852. radio je kao kameralni nadšumar u Fužinama. Zbog domoljubnih nazora, bečko ministarstvo financija premjestilo ga je iz Fužina i Hrvatske za c. kr. šum. protustavnika u Bleiberg (Kranjska). Ustrajnim radom uspio je da bude ponovo imenovan c. kr. nadšumarom i upraviteljem šum. ureda. God. 1859., kao nadšumar, dolazi u krajišku službu u Petrinju, ali proglašen je buntovnikom, lišen časti i, odlukom ratnog ministarstva, 1863. premješten u svojstvu potčinjenog činovnika c. kr. financijalnom uredu u Mehadiju (Rumunjska), gdje, razočaran, umire 1865. i gdje je i sahranjen. Njegovom smrću Hrvatska je izgubila "jednoga od najodličnijih sinova, prvaka šum. struke i Nestora hrv. šumoznanstva", (Kesterčanek, ŠL 1881.). Franjo Šporer, uz D. Kosa i A. Tomića, bio je nosilac svih kretanja na polju šumarstva onoga vremena u Hrvatskoj. Svojim je stručnim djelima postavio temelje znanstvenoga šumarstva. Prve stručne članke o šumarstvu objavljuje u novinama "Croatia" i glasilu Hrv.-slav. gospodarskoga društva "List mesečni". U njima zagovara i osnivanje Narodnog šumarskog zavoda kao kombinaciju šum. stručnog ureda i odgojne ustanove. Od 1841. do 1843. objavljuje u Zagrebu prvo naše šumarsko djelo koje obrađuje cjelokupno šumarstvo. Konstruirao je dendrometar, a 1849. napisao je "prvi put u materinskom jeziku" "Mali šumarski katekizam", udžbenik za čuvare šuma. Posebno je zaslužan što je pri Gospodarskom društvu 1846. osnovan Odsjek za šumarstvo za Hrvatsku i Slavoniju. Isticao se društvenim radom, predsjedao skupštinama, bio je biran za potpredsjednika, a bio je i redaktor društvenih pravila. Sa D. Kosom bio je pokretač društvenoga godišnjaka "Trudovi" (objavljeni 1847., 1851. i 1852. god.), kao preteče Šum. lista. Za vrijeme apsolutizma rad društva utihnuo je 1855. god. Za stručni i društveni rad primao je priznanja. Gospodarsko druš- tvo odlikovalo ga je "predsjedničtvom i upravničtvom" Šum. odsjeka, a 1851. izdalo mu je pohvalnu svjedodžbu. Iste godine imenovan je predsjednikom ispitnoga povjerenstva za polaganje šum. državnih ispita. God. 1852. izabran je za dopisnog člana Gospodarskoga društva u Beču, koje mu za izum dendrometra uručuje kolajnu. Primio je i priznanja za zasluge u službi u Vinkovcima i Osijeku. Bio je vedre naravi, glazbeno obrazovan i promicatelj narodnih pjesama. |