 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Djetinjstvo i mladost proživio je sa mlađim bratom Matom kod djeda i bake (Jalžice i Miška Piragić) u selu Ždralovi kod Bjelovara, jer im je majka prerano umrla, a otac ih napustio. Pučku školu polazio je u susjednom selu Novoseljani, a na osmogodišnjoj Državnoj realnoj gimnaziji u Bjelovaru maturirao je 1952. godine. Već kao srednjoškolac pokazivao je zanimanje za književnost, pa se okušao u gimnazijskom časopisu "Vijenac" i lokalnim novinama "Bjelovarski list". Na opredjeljenje za studij književnosti imala je presudan utjecaj hvale vrijedna profesorica hrv. jezika i književnosti Antica Antoš. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je slavistiku i francuski jezik i književnost. Diplomirao je 1962. Teško se školovao radeći honorarno, a onda kao apsolvent i stalno, kao korektor i lektor, u tiskari u Zagrebu, i nastavnik u osnovnoj školi u Vel. Grđevcu kod Bjelovara. Nakon diplomiranja radi najprije honorarno, a onda i stalno na Pedagoškoj akademiji u Pakracu, kojoj je i direktor. U Pakracu je bio (nakon dra Biškupa) predsjednik Pododbora Matice hrvatske, pa je zbog suradnje na "Hrvatskom proljeću", ostao bez posla, selio se s obitelji u Bjelovar, pa Zagreb. Bio je zaposlen u Obrtničkoj školi na Selskoj cesti, ali ubrzo i otpušten. Tek nakon nekog vremena dobio je trajnije mjesto u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Kako se već kao profesor u osnovnoj školi posvetio književnosti za djecu i studirao poslijediplomski studij iz toga područja, prihvatio je ponudu da radi na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu, kasnije Pedagoš-kom odjelu Filozofskoga fakulteta. Njegova autorska, publicistička, urednička i lektorska aktivnost bila je velika. Preveliki angažman stajao ga je zdravlja, a onda nenadano i života. Volio je prirodu, šumu i šumare. O njima je pjevao u svojim pjesmama, pa je s oduševljenjem prihvatio da bude lektor "HŠŽ Leksikona". Nemirna duha, već kao student, (sa J. Biškupom, V. Bažantom i dr.) pokrenuo je u Bjelovaru književni časopis "Nemiri", zbog kojega je već tada bio "nepočudan". Kasnije je u Vel. Grđevcu izdavao almanah "Poruke" i "Pakrac danas" - časopis Pododbora MH u Pakracu. Prvu knjigu pjesama, pod naslovom "Gljive i sunca" objavio je u Bjelovaru (sa J. Biškupom) 1960., a potom slijede "Epigrami" (sa J. Biškupom) 1964., "Ljudski smijeh" i "Velika trka" (prva njegova knjiga za djecu). Sustavno je počeo pisati za djecu tek sedamdesetih godina. Kao plod te djelatnosti objavljuje knjigu poezije "Pauk i frulica" (1972.). Potom slijede knjige "Medaljoni" (1976.), "Dvanaest" (1977.), "Odbljesci" (1980.), "Smjelica i druge priče" (1982.), "Kolaž" (1986.) i "Moje kockice" (1988.) Kao član Društva novinara Hrvatske, objavio je velik broj novinskih članaka i kazališnih i literarnih kritika, prikaza i polemika. Od stručnih knjiga treba spomenuti njegove književne leksikone "Osnovna sredstva pjesničkog umijeća" (1971.) i dva izdanja "Rječnika književne interpretacije" (1975. i 1993.). |