 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 Normalnu njemačku školu završio je u Srem. Mitrovici, a šest razreda gimnazije u Vinkovcima. Kao krajiški pitomac, od 1824. do 1827. školovao se na Šum. zavodu u Mariabrunnu kod Beča. God. 1827. nastupa službu kao šum. vježbenik kod Gradiške pukovnije, a 1829. premješten je u Vlaškoilirsku pukovniju u Banat na dužnost privremenog obilazitelja šuma Šum. ureda u Bosoviću. Od 1831. do 1841. na dužnosti je obilazitelja šuma u Brodskoj i Slunjskoj pukovniji, a od 1841. do 1844. bio je nadzornik lugova u Ogulinskoj pukovniji. Dužnost c.kr. šum. poglavice obnašao je od 1844. do 1851. kod Đurđevačke regimente u Bjelovaru. U tom razdoblju dolazi do uže suradnje A. Tomića sa F. Šporerom i D. Kosom značajne za šumarski pokret u Hrvatskoj. Nakon Bjelovara Tomić nastupa mjesto katastralnog povjerenika za šum. procjene u novo ustrojenom Zemljarinskom katastru u Zagrebu. God. 1859. ponovno je premješten u krajišku službu u Banat, najprije u Belu Crkvu, a zatim 1860. za šumarnika u Karansebešu. Tu je 1867. proslavio 40. obljetnicu zasluž-nog djelovanja u šumarskoj struci i tom mu je prigodom uručen srebrni pehar. Iste godine, kao cijenjeni šum. stručnjak, premješten je u vrhovnu instancu Šum. ravnateljstva u Zagrebu, gdje ostaje do umirovljenja 1.3.1872. Od 1878. do smrti 1894. živio je u Samoboru. Sahranjen je u obiteljskoj grobnici na zagrebačkom Mirogoju. Napredni šumari A. Tomić, F. Šporer i D. Kos. bili su nositelji svih kretanja na polju šumarstva onog vremena u Hrvatskoj. "Šporer i Tomić doživjeli su ostvarenja nekih svojih prijedloga: Šporer početak rada Gospodarskošumarskog učilišta1860., a Tomić dio svojih prijedloga za reorganizaciju šumarske uprave u Vojnoj krajini, koja je provedena 1860. Tomićeva se osobitost očituje i u "Naputku za izlučenje imovno obćinskih šuma u Krajini", koji je izdan 1871. god. Uz ova dva djela i niz drugih aktivnosti za vrijeme službovanja jedna Tomićeva aktivnost ima trajnu vrijednost. To je njegova "racionalna metoda uređivanja šum. gospodarstva" jer je u skladu s postizanjem ili postignutom normalom u pojedinoj gospodarskoj jedinici osigurana ne samo potrajnost prihoda nego i opstojnost šume kao biocenoze," (Piškorić, 1994). A. Tomić napisao je prvu stručnu šum. raspravu na hrvatskom jeziku. U Listu mesečnom 1843. prikazao je obrise "racionalne metode...", kako ju je sam nazvao, a razradio je kasnije u svojim raspravama, (ŠL 1877, 1883., 1884.). U Šum. listu surađivao je od 1877. do 1890. sa 12 rasprava pretežito iz područja uređivanja šuma. Dio napisa su polemike s A. Danhelovskim o čistom prihodu šuma (1881.-1883.). Bio je član ispitne komisije prvog šum. stručnog ispita 1851., a 1871. bio je imenovan predsjednikom "stalnog ispitnog povjerenstva viših šum. ispita". A. Tomić, uz F. Šporera i D. Kosa, zaslužan je što je pri Hrv.-slav. gospodarskom društvu 1846. osnovan samostalni Odsjek za šumarstvo. Tada je Tomić bio odbornik, na skupštini 1851. izabran je za tajnika, a 1852. ponovno za odbornika. Zbog apsolutističke vladavine rad Šum. društva utihnuo je 1855. god. Od spomenutih šumara jedino je Tomić do-živio obnovu HSŠD 1876., kada je biran za predsjednika Privremenog odbora zaduženog za pripremu skupštine i izradu društvenih pravila. Tada već umirovljenik izabran je za prvog predsjednika društva, a 1877. za počasnog člana HSŠD " za zasluge oko promicanja društvenih interesa". Kao zaslužnom velikanu hrv. šumarstva HŠD, u povodu svoje 130. obljetnice (1976.), položilo mu je lovorvijenac na grob na Mirogoju. |