 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
 viši šumarski tehničar, brigadir HV, voditelj stručne nastave, (Draganići, 1950). Sin Ferde i Marije rođ. Vrbanić. Osnovnu školu završio je u Draganićima 1965, a srednju Šum. školu u Karlovcu 1969. god. Nakon odsluženoga vojnog roka, 1971. zaposlio se kao šum. tehničar–pripravnik u Šumariji Draganić, a od veljače 1972. radi u Mehanizaciji ŠG Karlovac. Od studenoga 1978. do veljače 1993. god. radio je u Šum. školi Karlovac na mjestu voditelja stručne nastave. U istoj školi 1986. postigao je zvanje višeg šum. tehničara. Početkom agresije na RH dragovoljno se odazvao i aktivno učestvovao u pripremama obrane i oružanog otpora. Na prvoj mobilizaciji ZNG–a na prosto ru Karlovačke županije, 28.6.1991., preuzeo je dužnost zamjenika zapovjednika 1. pješačke bojne. Zapovijedao je postrojbom na bojišnicama: Lasinje, Topuskog, Slunjskih brda, Turnja i Karlovca, a 1.3.1993. preuzeo je dužnost zapovjednika 110. brigade HV i zasnovao djelatni odnos u HV. S postrojbom je borbeno djelovao na svim ratištima od Kupe do Kapele te u konačnom oslobađanju Domovine u operaciji “Oluja”. Sa postrojbom je nastupao na najtežem dijelu karlovačke bojišnice na pravcu Turanj – Slunjska brda – Vukmanić – Vojnić – Gvozd – granica RH. Na dužnosti zapovjednika brigade ostao je do umirovljenja 28.2.2002. god. Umirovljen je sa činom brigadira HV. Više puta ga je pohvalilo i nagradilo nadređeno zapovjedništvo. Predsjednik RH odlikovao ga je: Spomenicom Domovinskog rata 1990 – 92, Spomenicom domovinske zahvalnosti, Redom hrvatskog trolista, Redom Nikole Šubića Zrinskog, Medaljom “Oluja” i Medaljom za iznimne pothvate. Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH odlikovao ga je i nagradio pisanim pohvalama, knjigom, puškom i samokresom. Živi u Draganićima kraj Karlovca. |