 |
HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO IMENIK HRVATSKIH ŠUMARA |
HRVATSKI LEKSIKON DRVNIH TEHNOLOGA
|
UGRENOVIĆ, Aleksandar (Zagreb, 6. rujna 1883 - Zagreb, 19. rujna 1958), dr. phy. sc., redoviti profesor Uporabe šuma sa trgovinom i industrijom drveta i Šumarske politike, akademik. Gimnaziju je završio 1901. u Zagrebu, a šumarske znanosti 1904. godine na Šum. akademiji u Zagrebu. Prirodne zanosti diplomirao je 1907. god. na Filoz. fakultetu u Zagrebu, gdje je iste godine i doktorirao s temom O diferencijaciji ekstremiteta za gibanje Coleoptera. Od 1907. do 1921. bio je u šum. službi u Osijeku, Slatini i Pakracu. Godine 1921. izabran je za redovitog profesora Poljopr.- šum. fakulteta u Zagrebu za predmete Uporaba šuma sa trgovinom i industrijom drveta i Šumarska politika. Na toj dužnosti ostaje sve do umirovljenja 1956. godine. Za člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 12. lipnja 1948. godine. Bio je i član više međunarodnih šumarskih organizacija sa sjedištem u Rimu, Parizu, Stockholmu itd., kao i dopisni član Čehoslovačke akademije za poljoprivredne znanosti u Pragu, Finskog šumarskog naučnog društva u Helsinkiju, odnosno počasni član Talijanske akademije za šumarske znanosti u Firenci. Njegova se međunarodna aktivnost odražava i u članstvu više inozemnih organizacija: Silva mediterranea, Rim (1922): Comission internationale d´agriculture, Pariz (1923); Institut international d´agriculture, Rim (1934); IUFRO, Stockholm (1936) i dr. Predstavljao je šumarsku i drvnotehnološku znanost naše zemlje na više konferencija i kongresa: u Marseilleu (1922), Parizu (1923. i 1931), Firenci (1924), Grenobleu (1925), Rimu (1926. i 1934), Nancyju (1932), Budimpešti (1936), Berlinu (1937), Helsinkiju (1938) i Nizzi (1957). Na tim je skupovima sudjelovao s referatima. Razvio je plodnu znanstvenoistraživačku, pedagošku i stručnu djelatnost. Osnovao je Zavod za uporabu šuma (1922), na kojemu organizira, održava i unapređuje nastavu i znanstveni rad iz znanosti o uporabi šuma s industrijom i trgovinom drva, koja je ispitivala, izgrađivala i utvrđivala osnovna načela postupanja pri eksploataciji šuma, prerađivanju, trgovanju i upotrebi šumskih proizvoda. Razvijajući tako široko područje šumarske i drvarske znanosti, stvarao je uvjete i podlogu za buduću znanstvenu samostalnost i izdvajanje znanstvenih disciplina kao što su iskorištavanje šuma, nauka o drvu, tehnologija masivnog drva, tehnologija furnira i ploča, hidrotermička obradba drva, proizvodnja namještaja, specijalni proizvodi od drva i trgovina drvom. Ta su se njegova vizionarska htijenja i ostvarila tek 1960. godine na samostalnom Šum. fakultetu. Istodobno s razvijanjem znanstvenih disciplina osposobljavao je i za njih potrebne stručnjake koji će u edukativnom, znanstvenom i stručnom smislu moći nastaviti njegov rad. S područja iskorišćivanja šuma istaknut ćemo samo neke radove, npr. rasprave o drvarskom oruđu, istraž ivanja o smolarenju i tehnici smolarenja, unifikaciji metodike istraživanja smolarenja, o problemu kvalitete sastojine. Posljednja dva bili su referati na IX. IUFRO kongresu u Budimpešti. S područja iskorištavanja šuma napisao je prvi udžbenik na hrvatskom jeziku. To kompleksno djelo sastoji se od šest svezaka i to: Iskorišćivanje šuma (1931), Tehnologija drveta (1932), Tehnika trgovine drvetom, I. dio (1934), Tehnika trgovine drvetom, II. dio (1935), Kemijsko iskorištavanje i konzerviranje drveta (1947), Upotreba drveta i sporednih produkata šume (1948). Iz tog ciklusa djela za područje iskorištavanje šuma priredio je i objavio II. izdanje pojedinih svezaka pod nazivom Eksploatacija šuma (1957), uz suradnju prof. dr. R. Benića. Na području nauke o drvu prof. dr. A. Ugrenović prvi je u nas postavio temelje i angažirao se na znanstvenom istraživanju svojstava drva. Osnovao je i opremio laboratorij za ispitivanje svojstava drva i izradio Instrukcije za naučno istraživanje tehničkih svojstava drva. Te su upute i kasnije postale osnova za izradu JUS-a za ispitivanje drva. Usmjerio je svoja istraživanja na tehnička svojstva drva u radovima: o specifičnoj težini i količini sirove smole, o metodici istraživanja kvalitete drva, u referatu na IX. IUFRO kongresu 1936. u Budimpešti, o poznavanju drva i njegovih svojstava u Rimljana, u istraživanjima o tehničkim svojstvima smrekovine, metodološkim istraživanjima čvrstoće cijepanja, pri čemu je oblik uzorka za ispitivanje poznat u svijetu kao Ugrenovićeva proba koja je prihvaćena u JUS-u za ispitivanje čvrstoće cijepanja. Svoja gledanja na drvo kao lignum i drvo kao arbor (phyton) A. Ugrenović je iznio u JAZU 1951. u svojim predavanjima Šuma u svjetlu nauke, Drvo za rezonanciju od Stradivarija do danas i Arhitektonika živog stabla. Materiju nauke o drvu, koja se odnosi na tehnička svojstva i greške drva, objavio je u knjizi Tehnologija drveta (1932) i u II. izd. 1950, uz suradnju prof. dr I. Horvata. Knjiga tiskana 1932. godine prva je u Europi u kojoj se specijalizirano obrađuje ta materija. Izabran i za profesora predmeta Šumarska politika i uprava šuma, pisao je i o toj materiji u knjigama Šumarsko-politička osnovica zakona o šumama (1923), Zakoni i propisi o šumama i pilanama (1930), Zakon o šumama, samostalni projekt (1923), kao i u više kraćih napisa s tog područja. Shvaćajući bibliografiju radova kao osnovu svakog kreativnog rada, A. Ugrenović je izradio nekoliko godišnjih bibliografija šumarske literature u Jugoslaviji i tiskao ih u Forstliche Rundschau u Tharandtu (1939, 1940, 1941) te bio članom uredništva Šumarske bibliografije (1848-1948) A. Kaudersa. Još rane 1912. godine A. Ugrenović započinje svoje napise o problematici šumarske terminologije, za koju se zalagao i na kojoj je radio. Izradio je šumarski terminološki rječnik na šest jezika s više od 10 000 termina. Rad je ostao u rukopisu uz sve napore da se tiska (1959). Da je tiskan u to vrijeme, bio bi prvi šumarski terminološki rječnik takve vrste u svijetu. Da bi što više pridonio napretku šumarske i drvnotehnološke znanosti i struke, A. Ugrenović je osim vlastitoj publicističkoj djelatnosti dao golem prilog općoj znanstvenoj i stručnoj publicistici u šumarstvu. Bio je urednik "Šumarskog lista" (1925- 1929), urednik edicije Pola stoljeća šumarstva (1926), Le Karst yougoslave (1928), urednik Anala za eksperimentalno šumarstvo JAZU, urednik edicije Kresnik: Starotalijansko umijeće građenja gudačkih instrumenata, JAZU. Inicijator je i glavni urednik Šumarske enciklopedije, JLZ. Njegova znanstvena, pedagoška i publicistička djelatnost te odgoj znanstvenih stručnjaka su apsorbirali sav njegov potencijal. Imao je snage i vremena za plodnu stručnu djelatnost. Za nju je nesebično upotrijebio sve svoje znanje da bi stručnu javnost pravodobno obavijestio, obrazložio joj i podučio je o aktualnim problemima danog vremena i zbivanjima na području šumarske i drvnotehnološke znanosti i prakse. Za svoju znanstvenu, pedagošku i ljudsku djelatnost dobio je niz priznanja i odlikovanja iz struke i od društva u kojem je radio i živio. Sve velike ljude krasi nešto što je pisanom riječju teško iskazati, a to je humanost. Tu su vrlinu nebrojeno puta spoznali i osjetili učenici i suradnici prof. dr. A. Ugrenovića. |